Serijal „Mali savjeti pri učenju engleske gramatike": Konstrukcije

Uvijek koristite pune, cjelovite rečenice, a ne samo fragmente.

Engleski jezik, za razliku od hrvatskog, traži da izrazimo i subjekt i predikat, da bi rečenica bila korektna i prenijela točnu poruku „što je pisac htio reći“.

U hrvatskom, primjerice, sasvim je OK ako kažemo:

Hodam.           Hodaš.            Hodamo.

Dišem.            Dišeš.              Dišemo.

Učim.              Učiš.               Učimo.

U ova tri primjera vidimo da je sve jasno – znamo što se radi u rečenici (hoda, diše, uči) i znamo tko to radi (ja, ti, mi).

Nemojte se zavarati i preslikati taj princip na engleski, jer se dogodi ovo:

Walk.              Walk.              Walk.

Breathe.          Breathe.          Breathe.

Learn.             Learn.             Learn.

Jasna nam je radnja (hodanje, disanje, učenje), ali ne znamo tko to radi i zato nam je u engleskom potrebno izreći i subjekt, odnosno vršitelja radnje, dakle:

I walk.            You walk.       We walk.

I breathe.        You breathe.   We breathe.

I learn.            You learn.       We learn.

E sad je već jasno!

Naravno, u nekim sasvim neformalnim situacijama i kada ste s nekim u zbilja neformalnoj, opuštenoj komunikaciji, u redu je „preskočiti“ izražavanje subjekta, primjerice…

Went for a walk today.

Had a great time.

Bought a new car.

… no to sačuvajte za one s kojima ste stvarno „kompići“.

Ovakve konstrukcije izbjegavajte u poslovnoj komunikaciji, svim vrstama formalnih razgovora, i u svim društveno formalnim situacijama uopće.