Strah kao nevidljivi vođa u komunikaciji i liderstvu

Nika kroz rad potiče osobni rast, mijenja perspektive i stvara prostor u kojem polaznici razvijaju samopouzdanje, osnažuju svoje vještine i postaju najbolja verzija sebe. Upravo to potvrđuje i u našem novom intervjuu, gdje dijeli svoja iskustva i ključne lekcije iz rada s polaznicima.

1. Koji oblik edukacija više voliš voditi – online ili uživo? Što ti se čini učinkovitijim za polaznike?

Drago mi je raditi i online i uživo. Hibridni način rada otvorio je novu perspektivu i svijetu i meni kao treneru. Prije nisam mogla ni zamisliti kako je to raditi online, a danas mi se klijenti mogu spojiti na trening gdje god da se nalaze. Kad si dobar trener, nema razlike u prenošenju znanja. Važno je da znaš dobro prilagoditi edukaciju potrebama tvojih ljudi i onda sve ima smisla. Osobno mi je teže izdržati online edukaciju jer moram biti puno fokusiranija kao trener, ali polaznici i dalje govore da im prebrzo prolazi. Dakle, teže je samo meni. 

2. Koja tvoja edukacija ili radionica do sada ti je ostala u najljepšem sjećanju i zašto?

To je kao da vas pitaju koje dijete vam je draže. Nema razlike. Ljudi koji dolaze na moje edukacije uvijek su posebni i svaki od njih je različit i jedinstven na svoj način. Jako volim stvoriti osjećaj povjerenja između ljudi koji dolaze i mene kao trenera. Zaista mi se nikad nije dogodilo da se nismo povezali. Ja učim od njih, oni uče od mene. To je jedna simbioza koja mi je, svaki dan, ispočetka, najljepša. Kad ljude gledaš njihovim očima, kad razumiješ tko to sjedi za tvojim stolom, ne možeš imati one koji su ti draži ili manje draži. 

3. Jesi li ikad tijekom vođenja edukacije doživjela smiješnu ili neočekivanu situaciju?

Život je sam po sebi niz neočekivanih iskustava, kako onda ne bi bile edukacije? Često mi se događa da doživljavam wow momente u svojim edukacijama. Mi se jako dobro zabavljamo i obožavam tu dječju iskru koja se otvora na edukacijama. Nekad plačemo od smijeha, a nekad od muke. I na kraju, uvijek doživimo transformaciju.

 4. Koji tip polaznika te najviše oduševi ili iznenadi tijekom radionica?

Oduševljavaju me ljudi općenito. Nevjerojatno mi je kako danas površno vidimo jedni druge, a u svakome od nas krije se ogroman dragulj. Ja obožavam ljude i svi smo mi puno otvoreniji nego što mislimo. Život nas nekad natjera da postanemo ozbiljni poslovni ljudi s nekim ego maskama. Kad to maknemo, a to i je moj cilj edukacija, događaju se nevjerojatne promjene i ljudi postaju ono što jesu: normalni, zabavni, sretni, tužni i svojski svoji.

 5. Koja je najvažnija lekcija koju si primijetila da polaznici ponesu s tvojih edukacija?

Da smo svi mi sami odgovorni za sve svoje postupke u životu. Strah je onaj koji nas drži na jednom mjestu i blokira sve ono što se zove, RAST. Pa evo, najvažnija lekcija s kojom uvijek odemo je upravo ta: strah se razbija samo i jedino strahom. Kad se baciš u njega, kad ga prebrodiš, kad se izboriš za sebe i znaš kad je vrijeme za reći DA, a kad NE, sve počinje imati smisla. 

6. Koji je najveći izazov kada ljudi pokušavaju unaprijediti svoje vještine javnog nastupa i komunikacije?

Strah. Uvjerenja da nam nešto ne ide ili da je nemoguće. Ništa nas ne drži zarobljene kao taj naš naučeni strah i obrazac da nismo dovoljno dobri ili da ne znamo. Kad to hranimo cijeli život, naravno da se udeblja i raste. Kad prestanemo hraniti strah i shvatimo da je samo plod naših iskustava i iracionalnih misli, to je TO. 

7. Jesi li ikad imala situaciju kada polaznik ili grupa nije reagirala kako si očekivala? Kako si pristupila?

Odlično pitanje. Ja zaista nikad ne radim edukacije po obrascima. Sve je individualizirani pristup. I nemam očekivanja, smanjila sam ih odavno. Naravno da ljudi ne mogu uvijek reagirati kako sam ja zamislila jer bi onda svijet krojila po sebi, a to je opasno. To je iluzija. Ima onih koji na prvu prihvate ono što govorim, a ima onih kojima se javi otpor. I otpor je skroz ok. Nekad nam treba i mjesec dana da se razumijemo, a nekad taj otpor u njima i ostane. Nisam ni ja trener za svakog i nikako ne želim mijenjati ljude jer to jedino mogu oni sami. Ja sam im samo potpora na njihovom putu. Ne možeš ti nekome objasniti da on vrijedi, ako sam ne shvati da vrijedi. Često ljudi pokušavaju mijenjati, npr. nečije nezdrave navike. Kako ti možeš nekome objasniti da prestane pušiti, ako sam to nije odlučio? Odgovorni smo sami za sebe. I ja sam s tim u miru. Ponekad bih više voljela biti u pravu, ali biram ostati u miru. 

8. Koje metode ili alati u leadership programima smatraš najefektivnijima za razvoj autentičnog vođenja?

Mozgovni jezici. Asertivna komunikacija. Miltonovi obrasci delegiranja. Metaprogrami. Sve su to vrhunski alati i ima ih još brdo. Ipak, najefikasniji je onaj alat koji nama najbolje leži i u kojem se osjećamo ugodno. Dobar trener to zna i mora prepoznati. Edukacija je švedski stol. Ne uzmeš baš sve s njega. Biraš ono što je tebi najukusnije. I alati su stvar izbora, a ja svojim klijentima u tim izborima pomažem. 

9. Kako motiviraš polaznike da izađu iz zone komfora, pogotovo kada je riječ o javnom nastupu ili vođenju tima?

Motivacija proizlazi iz rezultata. Pokažem im da su odlični i da mogu sve što su mislili da ne mogu. Kad to osjete, sami se motiviraju. Iskustvo je najvažnije, ne teorija. 

10. Što bi savjetovala svima koji žele unaprijediti svoje komunikacijske i liderske vještine, ali još uvijek oklijevaju?

Nemam pravi savjet koji bi vrijedio za svakoga. Imam samo iskustvo koje se zove vječni rad na sebi. I to iskustvo donosi mi život vrijedan življenja. Ja sam ozbiljno sretna kad radim na sebi. Jer…prestaješ biti svima sve. Razumiješ koliko vrijediš. Znaš komunicirati, imaš za svaki problem rješenje, a ne za svako rješenje problem. Okružen si ljudima koji ne kukaju, ne žive u strahovima. Jednostavno, razumiješ kako svijet funkcionira i imaš samopouzdanja. Više ti nitko ne može objasniti da ne vrijediš kad ti znaš da vrijediš. Usudiš se željeti više od prosjeka i dobiješ više. Jednostavno, svijet prestaje biti ružno i strašno mjesto. Počinje biti svijet u koji se uklapaš, a ljudi s kojima radiš više nisu zli i okrutni. Sve ima smisla. Zar to nije dovoljna motivacija da kreneš?